Kada govorimo o Drini, rijeci snažnog toka, dublje simbolike i historijskog značaja, ne možemo zaobići njene mostove. Oni su ti koji nisu samo premostili dvije obale, već i spojili narode, kulture, trgovine i živote. U zvorničkom kraju, mostovi preko Drine ne predstavljaju samo infrastrukturne objekte – oni su svjedoci vremena, sukoba, pomirenja i svakodnevice. Ova priča donosi pregled najznačajnijih mostova preko Drine na području Zvornika i Karakaja, njihovih simboličkih i praktičnih uloga, kao i trenutnog stanja u kojem se nalaze.
Zvornik – grad sa mostom koji pamti i preživljava
Najprepoznatljiviji most u Zvorniku nesumnjivo je onaj koji danas nosi ime “Most kralja Aleksandra I Karađorđevića”. Prije posljednjeg rata, ovaj most nosio je ime po narodnom herodu Drugog svjetskog rata Filipu Kljajiću Fići koji je herojski svoj život položio upravo u Zvorniku. Većina Zvorničana je ovaj most najčešće nazivala stari most ili željezni most, bez nacionalnog prefiksa, ali sa jasnom funkcijom povezivanja tadašnjih dijelova Jugoslavije.
Ovaj most, izgrađen 1929. godine, bio je inženjersko čudo svog vremena. Njegova lučna konstrukcija i pozicija u samom centru grada činile su ga ponosom Zvorničana. Do početka ratnih dešavanja 1992. godine, mostom se odvijao redovan putnički saobraćaj, a njegova blizina autobuskoj i željezničkoj stanici dodatno je naglašavala njegov značaj.
Ratne godine promijenile su ulogu mosta – od simbola povezanosti, postao je linija razdvajanja. Danas, ponovno otvoren i obnovljen, služi kao granični prelaz između Bosne i Hercegovine i Srbije, povezujući Zvornik sa Malim Zvornikom. Iako je pretrpio značajna oštećenja, uspio je preživjeti i dobiti novu funkciju – granične kontrole, ali i tihe poruke da veze ne nestaju lako.
Karakaj – dva mosta, dva toka života
Nekoliko kilometara nizvodno od Zvornika, nalazi se Karakaj, naselje koje je vremenom izraslo u važno tranzitno čvorište. Ono što Karakaj čini specifičnim jeste postojanje dva mosta koji premošćuju Drinu: jedan za putnički i teretni saobraćaj, i drugi, željeznički most, koji svjedoči o prošlim vremenima kada je voz bio osnovno prevozno sredstvo i robni koridor.
Putnički i teretni most u Karakaju
Glavni most u Karakaju za cestovni saobraćaj danas je u fazi rekonstrukcije. Riječ je o mostu koji već decenijama povezuje Bosnu i Hercegovinu sa Srbijom na ovom dijelu Drine. Kroz njega prolaze putnici, šleperi, lokalni saobraćaj, ali i svakodnevne ljudske priče. Njegova konstrukcija godinama je izložena ogromnom pritisku saobraćaja, a rekonstrukcija je postala nužna kako bi se osigurala bezbjednost i produžila njegova upotreba.
Zbog radova koji su u toku, saobraćaj je trenutno usporen i otežan, a građani su primorani na duža čekanja i alternativne rute. Ipak, uprkos izazovima, most i dalje funkcioniše kao vitalna arterija ovog kraja.
Željeznički most
Nešto sjevernije od putničkog mosta, nad Drinom se nadvija željeznički most, nekada izuzetno važan. Njegova funkcija počinje u vrijeme kada je željeznica predstavljala žilu kucavicu ekonomije. Ovim mostom svakodnevno prolaze teretni vozovi koji prevoze ugalj, drvo, industrijske proizvode i robu iz unutrašnjosti BiH dalje prema Srbiji i još dalje.
On simbolizira infrastrukturu željezničkog saobraćaja, ali i podsjeća na mogućnosti koje bi revitalizacija željeznice mogla donijeti ovom kraju. Povezivanje putničkim vozom možda bi rasteretilo drumove, smanjilo emisiju štetnih gasova i dalo novi ekonomski zamah pograničnom području.
Mostovi kao svjedoci promjena
Svi ovi mostovi nose dublje značenje od pukog prelaska s jedne obale na drugu. Oni su tihi svjedoci vremena: kada su se ljudi voljeli i rastajali, kada su prelazili granice da bi radili, trgovali ili započinjali novi život.
U vrijeme mira, mostovi su mjesta gdje se održavaju manifestacije, šetnje, protesti, doček sportista… U vrijeme rata, postaju ciljevi, ruševine ili linije razgraničenja. Uprkos svemu, oni opstaju. Obnavljaju se. Vraćaju svoju svrhu. I uvijek iznova spajaju ono što je često ljudskim rukama razdvojeno.
Most kao metafora
Drina je oduvijek bila rijeka koja razdvaja, ali mostovi su oduvijek bili ljudski odgovor na tu podjelu. Most u Zvorniku, putnički i željeznički most u Karakaju, svi oni svjedoče da ljudi ne pristaju na zidove i granice. Oni traže načine da budu blizu, da sarađuju, da pređu i ono što izgleda nepremostivo.
Mostovi Drine nisu samo arhitektonska djela – oni su metafora trajne ljudske težnje za povezivanjem. I dok Drina teče svojim tokom, noseći sjećanja, brige i nade, mostovi stoje kao podsjetnik da nijedna rijeka ne može biti dovoljno široka da se ljudi ne mogu rukovati preko nje.
(Zvornicki.com)
Lepo je videti kako mostovi, poput ovog preko Drine, nose toliko istorijskog i simboličkog značaja. Oni su više od građevina – predstavljaju veze između ljudi, kultura i vremena. Iako je rat promenio njihovu ulogu, drago mi je što su uspeli da se oporave i nastave da služe kao mostovi, ne samo fizički, već i emocionalno. Međutim, zanima me kako građani Zvornika i Malog Zvornika danas doživljavaju ovaj most – da li ga i dalje smatraju simbolom jedinstva ili je postao samo mesto granične kontrole? Takođe, kako bi revitalizacija železnice uticala na ovaj region? Mislim da bi to moglo biti odlična prilika za ekonomski razvoj i jačanje veza između dve zemlje. Šta vi mislite o tome? Da li verujete da će most i dalje biti mesto okupljanja i povezivanja, ili će njegova uloga biti svedena samo na funkcionalnost?
Drina i njeni mostovi su prava priča o vremenu koje prolazi, ali i o ljudima koji se suočavaju sa izazovima. Fascinantno je kako jedan građevinski objekt može biti toliko pun simbolike – od povezivanja naroda do postajanja linijom razdvajanja. Ovaj tekst je prelep podsjetnik na to kako infrastruktura može biti mnogo više od pukog premošćivanja rijeke. Mislim da bi most preko Drine mogao biti snažan simbol pomirenja i zajedničke budućnosti. Šta mislite, da li bi revitalizacija željeznice mogla biti ključ za ekonomski napredak ovog područja? Takođe, zanima me kako građani Zvornika i Malog Zvornika danas gledaju na ovaj most – da li ga još uvek doživljavaju kao simbol jedinstva ili više kao prag koji ih razdvaja? Bilo bi interesantno čuti vaša iskustva i mišljenja.