U vrijeme gladi i nepravde, Hasan Kaimija je predvodio sarajevski narod protiv vlasti, a život završio u Zvorniku gdje i danas inspiriše generacije, a oni ga se sjećaju kroz manifestaciju Dani Hasana Kaimije.
U vremenu kada se istina često pokušava ušutkati, a siromašni zaboraviti, lik i djelo Hasana Kaimije zrače snagom koja i danas inspiriše. Bio je šejh, pjesnik, narodni tribun, ali prije svega čovjek koji je život posvetio pravdi, duhovnosti i borbi za obespravljene. Danas, njegov duhovni amanet živi kroz manifestaciju “Dani Hasana Kaimije”, koja se već više od dvije decenije kontinuirano održava u Zvorniku – mjestu gdje je završio svoje životno putovanje.
Vođa naroda u vremenu gladi
Hasan Kaimija rođen je u Sarajevu u prvoj polovini 17. stoljeća. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a potom se uputio u Sofiju, gdje je pod vodstvom šejha Muslihuddina iz Užica postao halifa u halvetijskom derviškom redu. Povratkom u Sarajevo preuzima ulogu šejha Silahdar Mustafa-pašine tekije (Sinanove tekije), ali ne ostaje samo duhovni učitelj.
Godine 1683. Sarajevo je pogodila teška zima, suša i glad. Vlasti su čuvale pune magacine hrane, dok je narod umirao od gladi. Hasan Kaimija ne šuti. Kao tribun siromašnih masa, predvodi narod u pobuni, poziva na otvaranje magacina i dijeljenje hrane. Njegov istup protiv korumpirane vlasti i uleme, kao i proročanske pjesme koje su budile narodnu svijest, dovode do njegovog progona.
Zvornik – duhovna oaza i posljednje utočište
Protjeran iz Sarajeva, Hasan Kaimija nalazi utočište u Zvorniku. Tu živi povučeno, ali i dalje duhovno snažno. Umro je 1691/92. godine i ukopan je u haremu tadašnje Kula džamije, gdje se i danas nalazi njegovo turbe, koje posjećuju mnogi.
Iako je rođen u Sarajevu, njegov duhovni lik i borba ostali su trajno vezani za Podrinje. Zvornik je tako postao mjesto gdje se duh jednog naroda i dalje sjeća čovjeka koji je u najtežem vremenu stao na njegovu stranu.
Pjesnik jednostavne riječi i snažne poruke
Hasan Kaimija je pisao na bosanskom, arapskom, perzijskom i turskom jeziku. Njegove pjesme odlikuje stil razumljiv običnom čovjeku, bez teških metafora i hermetične simbolike. Najpoznatije mu je djelo “Varidat” – zbirka kasida proročanskog karaktera, koja je stoljećima prepisivana i čitana među dervišima i običnim svijetom.
Za razliku od većine divanskih pjesnika koji su veličali vladare i idealizirali svijet, Kaimija piše o stvarnim problemima naroda – o gladi, nepravdi, propasti države i duhovnom sljepilu.
Koliko je ostalo? Malo – ali dovoljno da se pamti
Nije poznato koliko je originalnih rukopisa Hasana Kaimije sačuvano. Najmanje ih je u Bosni i Hercegovini, a mnogi se nalaze po orijentalnim arhivama širom svijeta. Uprkos tome, njegova poruka i lik nisu zaboravljeni – posebno ne u Podrinju.
“Dani Hasana Kaimije” – manifestacija duha i pamćenja
Upravo Zvornik i Muftijstvo tuzlansko više od dvadeset godina čuvaju sjećanje na ovog velikana kroz manifestaciju “Dani Hasana Kaimije”. Ove godine, 2025., sastanak Organizacionog odbora održan je 15. aprila u Tuzli, a predsjedavao je muftija dr. Vahid-ef. Fazlović. Program uključuje predstavljanje knjiga, kolokvije, izložbe, mevlude, dove i kulturne sadržaje.
Na pres-konferenciji 3. juna javnosti će biti predstavljeni dobitnici povelja, plaketa i nagrada, koje nose ime Hasana Kaimije – kao potvrda da njegov duh živi i u novim generacijama.
Hasan Kaimija nije bio samo pjesnik i šejh – bio je savjest svoga vremena. Njegova borba za narod, duhovno naslijeđe i jednostavnost izraza čine ga jedinstvenim u historiji Bosne i Hercegovine. Zvornik, koji je bio njegov posljednji dom, danas s ponosom čuva uspomenu na čovjeka koji je znao stati pred moćne – i stati uz svoj narod.
Uspomena na njega dugo se čuva u narodu, pa je oko njegova imena ispleteno mnogo legendi. Za današnje vrijeme, za nas koji živimo trista godina poslije njegove smrti, potrebna su i neka stabilnija znamenja koja bi ukazivala da je u ovom gradu prije više od tri stoljeća djelovao Hasan Kaimija, znamenja makar i manja od njegovog preskromnog turbeta u selu Kula iznad Zvornika.
Završićemo ovu kratku priču o Hasanu Kaimiju citiranjem dr. Muhameda Hadžijahića:
Turbe na Kuli u Zvorniku nema gotovo nikakve arhitektonske vrijednosti. Ono u arhitektonskom pogledu daleko zaostaje iza turbeta kakvo je npr. Gazi Husrev-begovo ili Murat-begovo u Sarajevu, turbeta uz Ferhadiju džamiju u Banjaluci; Sinan-begovo turbe u Čajniču, turbeta pod Lipom i kod Jeni džamije u Travniku i dr. Međutim, turbe je znamenito po tome što je u njemu pokopan jedan zaslužni Bošnjak, imenom Hasan Kaimija, naš poznati pjesnik.
A za kraj pročitajte i uvodnu kasidu iz „Divana“ Hasana Kaimije :
Slava Bogu, u ovim časima
On nam je pomogao
I sa učiteljem ćemo sretan pazar ostvariti
Svojim znanjem i riječima
on nam je objelodanio Istinu.
Misli i razum imama, vaiza, šejha,
dosegnut ne mogu Nju.
U šeriatu zna da razluči, istinitost
zna da dokuči;
U mističkim spoznajama, u tarikatu, molitvom
njegovom i zikrom ništa se ne može uporediti
Ovo srce se zaljubilo i stalno (Ga) traži,
crni zuluf stalno gladi
Ono ljubljeno biće grli, to izuzetno biće (traži).
U svom srcu nađi predah ugodan,
ti koji si viđen u Njemu kroz Njega
Ni naprijed, ni nazad, ni desno ni lijevo,
ni gore ni dolje nema Njega
Kada se ukaže čovjeku koji ga voli,
to čovjeka muči
O Njegovom savršenstvu misli, Njegovu
nadarenost ne može da dokuči
Kada je vođa moćan, mnogi to može da odriče,
Al’ Bog vidi njegove mahane, i kad ga
Munkir poriče
I neka ga poriče. On je uvijek na čelu
prijatelja Istine,
Neka zloba od muke prsne, nek onaj ko čuje
tome ne povjeruje.
Nevažne su hvale i kuđenja kad sa
Prijateljem protiču časi
Neće li prijatelji, istomišljenici,
pojas nevjerstva presjeći
Ako se neko (na nevjerstvo osloni),
neže li ostat sam,
Hoće li biti naš saputnik, zar neće ispravne
pozvati za spas.
Na kog je on pogledao, taj miljenik
derviša je ostao,
I sve što postoji obilježeno je tim
bezimenim znakom.
Vani je nebo od sedam katova, do njeg će
suptilni stići,
Ovo uspeće je jedino stvarno, u srcu
ta svjetla nađi!
I srce ima sedam zavjesa, srce onog ko voli,
Istinska sreća je u tebi samom, u sebi
te tajne nađi!
Onaj ko se na privid stvari osloni,
u sedam raznih vatri će da izgori,
Spašen je onaj ko se probudi i
iz tog sna udalji.
Duše koje samo Njega slijede, koje su
od “šiva” boje oprane,
Duše koje ga osjećaju ovdje suštinu
stvari su spoznale.
Ko sebe u Bogu prolaznim spozna.
On je tvorac svega, saznat će
Koliko Mensura s riječima “Ja sam Bog”, koliko
Attara, sve nisko i prolazno napustiše
Onaj što oštro oko ima u stanju je uvijek da vidi,
Onaj što baširet ima, uvijek će s Istinom biti.
Oduvijek ti postojiš i sam sebi si veo,
Jer ova duša, strast i tijelo ti si;
I Njega nemoj zaboraviti.
Uđi unutra, otvori oko, iz privida
Njemu pobjegni
Tanani most pređi i lice Beskonačnog
ćeš vidjeti.
Dva svijeta su duša i tijelo, lice
ljubljenog pod velom,
I sve na ovom svijetu od Njega dolazi,
zavjese će mu s lica spasti.
Udaljio si se od sebe samoga,
Sve što postoji s Njim je i od Njega.
Istina, što ti se kroz tebe samog javi
u svemu je sadržana,
U svem postojanju nema Joj ravna, sjemena
su cvjetove dala.
Ako vjeruješ u nered stvari, u Ka’bu
trebas otići,
Kao žrtva tamo je stigao i Ismail bin Ibrahim
bin Azeri.
Oni što na svijet jedinstveni dođoše,
Istina s Istinom postaše,
Gore visoko se digoše i mošus tatarski udisaše.
Popni se gore visoko, na visine od devet sfera,
U Svevišnjeg ćeš se zaljubiti, ime Plemenitog
nećeš zaboraviti!
(Zvornicki.com)
