IN MEMORIAM: AMEL PAŠIĆ – POĆA

Heroj u čamcu, heroj u životu

Amel Pašić, poznatiji po svom nadimku Poća, bio je mnogo više od običnog sportiste. Bio je simbol borbe, predanosti i dobrote. Ostao je upamćen kao jedan od najposvećenijih članova FK Mladost Divič i Kajak-kanu kluba Drina iz Zvornika, ali i kao čovjek koji se, i kada je život donio najteže izazove, borio do posljednjeg daha – sa osmijehom i voljom da ohrabri druge. Da je bilo još sportskih kolektiva u njegovom rodnom Diviču vjerovatno bi bio istaknuti član i u njima.

Prošla je godina dana otkako nas je napustio Amel, ali sjećanje na njega i dalje je živo – među prijateljima, sportistima, njegovim Divičanima i svima koji su ga poznavali.

Rani počeci – dijete sa obale

Rođen 1987. godine, Amel je odrastao uz Zvorničko jezero, gdje je već u mladim godinama razvio ljubav prema vodi, čamcima i sportu. Nezaobilazan član svih postava FK Mladost Divič, bio je jedan od glavnih pokretača za reosnivanje ovog sportskog koletkiva, međutim opaka bolest spriječila ga je da zaigra u dresu voljenih boja. Iz poštivanja prema liku i djelu koje je Pašić ostavio u ovom klubu, iz upotrebe tokom zvaničnih utakmica povučen je broj (2 )dva kojeg je Amel godinama nosio. Pašić je pored Mladosti nastupao za nekoliko lokalnih klubova iz Zvornika i Janje.

Kao osamnaestogodišnjak, 2005. godine prvi put je sjeo u kajak i postao član Kajak-kanu kluba Drina. Od tada, pa sve do posljednjih dana kada mu je zdravlje to dozvoljavalo, veslanje je bilo sastavni dio njegovog života.

Bio je poznat po tihoj odlučnosti – nije pravio buku, ali je ostavljao trag. Njegova najčešća disciplina bila je K2, veslanje u dvoje, gdje je uvijek pokazivao smisao za saradnju i timski duh. Povremeno se takmičio i u K4 i K1 disciplinama, a na treninzima je redovno prisustvovao, bez izuzetka, i bez izgovora.

Priznanja i posvećenost

Zahvaljujući njegovim rezultatima, radnoj etici i ponašanju, opština Zvornik mu je već na početku karijere dodijelila priznanje za sportske uspjehe u mlađim kategorijama. To je bio prvi, ali ne i posljednji znak da sportisti iz manjih sredina mogu zaslužiti pažnju i priznanje.

U Klubu je bio uzor mlađim članovima, osoba kojoj su se rado obraćali za savjet, a stariji su ga poštovali zbog ozbiljnosti i skromnosti. Bio je tih, nenametljiv, ali uvijek prisutan kada je trebalo pomoći – u čamcu, u čamčarnici, na obali.

Borba sa bolešću – istinska ljudska snaga

U proljeće 2022. godine, Amelu je dijagnosticiran karcinom. Bio je to šok za sve koji su ga poznavali, jer je do tada bio oličenje zdravlja i vitalnosti. Ubrzo je morao na amputaciju potkoljenice. Ipak, ono što mnoge lomi, njega nije. Nakon teškog operativnog zahvata i niza hemoterapija, Amel se nije zatvorio u sebe. Naprotiv – nastavio je da se kreće po obali Diviča uz pomoć proteze, da dolazi među ljude, ohrabruje druge i zrači životom.

Njegov trener, Mustafa Tuhčić, prisjeća se trenutka koji nikada neće zaboraviti:

“Ne brini, Mujo”, rekao je Amel nakon jednog treninga, “imam još jedan ciklus ovih hemoterapija da primam, čim završi, onda se uključujem u tvoj stručni štab da ove klince naučimo kako se vesla i pobjeđuje, i koliko je to dobar osjećaj.”

To nije bila samo rečenica – to je bila životna filozofija. Iako iscrpljen, želio je davati. Da bude koristan, da inspiriše, da nastavi živjeti kroz druge.

Zadnji dani i odlazak

Nažalost, i pored proteze i prividnog oporavka, stanje mu se u proljeće 2024. godine naglo pogoršalo. Amel Pašić je preminuo 16. juna 2024. godine, baš na prvi dan Kurban Bajrama. Otišao je tiho, dostojanstveno – kako je i živio.

Njegova smrt pogodila je cijelu sportsku zajednicu u Zvorniku, naročito članove njegovog Kluba i sve Divičane. Iako je izgubio bitku sa teškom bolešću, Amel Pašić nije izgubio ni jedan gram dostojanstva, dobrote i duha.

Ostavština

Danas, kada se bliži novo državno prvenstvo u kajak-kanuu koje će se održati na Diviču, svi pogledi na obalu i jezero podsjećaju na Poću. Mnogi kažu da ga i dalje mogu zamisliti kako sjedi na čamčarnici i gleda mlade veslače, ili kako se tiho smije dok im dijeli savjete.

Kajak-kanu klub Drina planira u narednim godinama organizovati takmičenja i okupljanja u znak sjećanja na Amela. Postoji i ideja da se jedna staza na jezeru, ili čak klupska prostorija, nazove njegovim imenom.

Jer Poća nije bio samo veslač – bio je simbol jedne generacije sportista koji su nosili skromnost i hrabrost kao zastave.

Ljudi poput Amela ne umiru

Sjećanje na Amela Pašića nije tužno – ono je plemenito, tiho, dostojanstveno. Njegova borba nije bila uzaludna. Njegov život nije bio kratak, već ispunjen. Njegov trag neće izblijediti.

On je podsjetnik da heroj ne mora uvijek pobijediti da bi bio heroj. Dovoljno je da se bori, da se osmjehuje i kada boli, da svojim primjerom uči druge kako da budu bolji ljudi.

Neka mu je rahme duši plemenitoj!!