Stotine Zvorničana iz dijaspore svake godine dolazi u svoja rodna sela, obnavljaju kuće, dvorišta i sjećanja
Povratak kući, barem na kratko
U julu i avgustu putevi do sela Kozluk, Skočić i Snagovo postaju življi nego u bilo kojem drugom dijelu godine. Automobili sa tablicama iz Švedske, Njemačke, Austrije, Švicarske i Francuske parkirani su pred starim kućama, koje većinu godine zjape prazne.
Oni koji su otišli prije više od dvije decenije – u talasima nakon rata – danas se vraćaju svome rodnom kraju, makar na dvije-tri sedmice godišnje. Njihove kuće su često poluruševne ili obnovljene djelimično, ali dvorišta su pokošena, avlije namirisane dimom roštilja, a večeri ispunjene razgovorima koje godine i kilometri nisu uspjele izbrisati.
“Nigdje nema kao kod kuće, pa makar to bilo samo mjesec dana godišnje”
Jasmin iz okolice Snagova već 25 godina živi u Danskoj, ali ljeto bez dolaska u zavičaj za njega ne postoji.
Mi imamo lijep život tamo, djeca idu u školu, radimo, ali osjećaj kad otvorim vrata naše stare kuće, to se ne može platiti. Majka mi je umrla prije šest godina, ali svaki put kad dođem, sjednem na stepenice ispred kuće i kao da je još tu.
Isto priča i Hasnija iz Kozluka, koja dolazi iz Njemačke s mužem i dvoje djece:
Naučila sam djecu da vole ovu zemlju. Iako su rođeni tamo, znaju gdje su naši korijeni. Ovdje idu u džamiju, druže se s rodbinom, i najviše vole kupanje u Drini. To im je doživljaj.
Obnavljaju stare kuće i grade nove spomene
Mnogi povratnici iz dijaspore koriste ljeto da obnovе stare kuće, promijene krovove, fasade, uvedu struju, vodu ili čak izgrade potpuno nove objekte.
– Uložio sam 20.000 eura da obnovim kuću mog oca. Ne planiram se još vratiti za stalno, ali ne želim da propadne, kaže Adem iz Skočića, koji već 15 godina živi u Beču.
Zanimljivo je da neka sela danas više liče na vikend-naselja, s moderno uređenim kućama i okućnicama, iako su i dalje bez osnovne infrastrukture poput asfaltiranih puteva ili kanalizacije.
Sjećanja, posjete mezarima i okupljanja
Poseban dio ljetnih dolazaka je obilazak mezarja i grobalja, gdje dijaspora često organizuje zajedničke akcije uređenja. Svijeće, cvijeće i tihi razgovori sa onima kojih više nema – to su trenuci u kojima se spoje tuga i mir.
U Kozluku se svake godine sve češće održavaju i zajednički ručkovi, sportska okupljanja, druženja ispod šatora, a slično je i u Snagovu gdje lokalna omladina u dijaspori organizuje i ljetne turnire.
Fotografije, dronovi i zavičaj na Instagramu
Zanimljivo je kako se nova generacija dijaspore sve više veže za zavičaj kroz društvene mreže. Dron-snimci sela, selfiji ispred starih kuća, hashtagovi poput #Snagovo2025 ili #KozlukLjeto sve su češći na Instagramu i TikToku.
Na taj način, čak i oni koji nisu mogli doći, osjećaju da su barem na trenutak dio priče.
Mjesto za povratak – jednog dana
Iako rijetki govore o trajnom povratku, mnogi kažu da “nikad ne znaš”. Zvornik i njegova sela ostaju duboko urezani u srcima svih onih koji su iz njih ponikli.
Kad se penzionišem, planiram da pola godine provodim ovdje. Neka djeca ostanu gdje im je bolje, ali ja hoću da budem tamo gdje mi je srce, iskreno kaže u rodnom Kiseljaki Risto iz Švicarske.
